Gospel je glazba koja je nastala krajem 18. stoljeća i izražava stil duhovne glazbe koja je nastala u crnačkim crkvama. Najveću popularnost je postigla tijekom 1930-ih. Gospel općenito uključuje vjersku glazbu i sastoji se od višeglasnog pjevanja kojeg izvode svi bez obzira na rasu.
Kao i drugi oblici kršćanske glazbe koja je bila u stvaranju, izvedba, značenje, pa čak i definicija gospel glazbe ovisila je o kulturi i društvenom kontekstu okoline gdje je stvorena. Gospel glazba je stvorena tako da se može izvoditi u razne svrhe, osim što se pretežno izvodi u vjerskim objektima i svečanim prilikama, također se koristi kao zabavni proizvod za tržište. Međutim najčešća tema koja se izvodi sa gospel glazbom je hvaljenje Boga, Isusa Krista i Duha Svetog.
Gospel glazba varira od stila do ukusa izvođača. Dok se pojmom "Gospel glazba", može pokriti vrlo široko područje glazbe, stilova i različitih imena, svi imaju isti izvor začetka, a to je, crna kršćanska glazba u Sjedinjenim Državama. Gospel je jedinstveni američki fenomen koji svoje najranije pojavljivanje ima krajem 19. stoljeća[1]. Postoje i naznake da duhovne i radne skladbe vuku korijene od afričkih robova, gdje su im takve stvari bile zabranjene, a to ih opet nije spriječilo da naprave svoje vlastite himne i napjeve. Od 1900. do 1930. gospel glazba se pripisuje društvenim promjenama u Americi, kada crnci sa juga zemlje sele u druga područja sa svojim vlastitim gospel skladbama. Jasna podvojenost između crne i bijele Amerike, a posebno u crkvama, dovela je do stvaranja crnog i bijelog gospela. Tijekom tridesetih godina Thomas A. Dorsey zaslužan je za presudni razvoj gospel glazbe. Kombiniranjem emocionalnih i žestokih skladbi, stvorio je novi suvremeni stil, koji se uglavnom izvodio u crkvama. Ova povijesna era gospel glazbe naziva se "Dorsey Era", a Thomas Dorsey postao je poznat kao "Otac suvremene gospel glazbe". Dok su se podjele među rasama smanjile u posljednjih pedeset godina, stilovi i tradicije u gospel glazbi i dalje su različiti.
Tijekom 1940-ih godina rađaju se mnogi pjevački zborovi i kvarteti koji izvode gospel glazbu. Putujući i pjevajući širom SAD-a postaju vrlo popularni i traženi izvođači ove vrste glazbe. Gospel glazba 1950-ih doživljava promjene, kada se u skladbama počinju koristiti glasovir i orgulje, a neki od izvođača toga vremena su The Clara Ward Singers, The Staple Singers of Chicago i Albertina Walker.
Neki su se glazbeni izvođači ograničili samo na duhovnu glazbu poput Mahalie Jackson, dok su drugi kao Sister Rosetta Tharpe, razvijali stil crne gospel glazbe. The Golden Gate Quartet i Clara Ward izvodili su svjetovnu gospel glazbu čak i u noćnim klubovima. Ostali izvođači, kao što su The Jordanaires, The Blackwood Brothers, Al Green, i Solomon Burke, također su izvodili vjersku i svjetovnu glazbu po raznim koncertima i klubovima.
Iako je isključivo američka pojava, gospel glazba se proširila i na druge kontinente uključujući i Australiju gdje nastupaju gospel zborovi The Elementals i Jonah & The Whalers i održavanje festivala "Australian Gospel Music Festival". u Europi, Norveška je domovina Ansgar Gospel zbora, koji je jedini pravi norveški gospel zbor. Gospel je također popularan u Kanadi, pokrajina Quebec, gdje je važno središte gospel zborova, kao što su Montreal Jubilation Gospel Choir i Québec Celebration Gospel Choir, koji su najpoznatiji.
Gospel glazbu u cjelini karakterizira dominantna vokala izvedba (često korištenjem jake žestoke harmonije), gdje je tekstualni izvor vjerske prirode, posebno kršćanske. Pod žanrovi ovog stila uključuju suvremeni gospel (urban contemporary Gospel, kojeg ponekad nazivaju "Crni gospel), južni gospel i modernu gospel glazbu (sve više poznata kao suvremena kršćanska glazba). Neki od oblika gospel glazbe koristi pjevačke zborove, dok ostali glazbenici u svojim izvedbama koriste instrumente poput glasovira, Hammond orgulja, bas gitare, bubnjeva i sve više električnu gitaru.